…praznina…

…eto i ja konacno da barem dodjem do te odluke da koju rijec i zapisem…sta me zaustavljalo..??? ..Vrijeme…ljudi ..obaveze…kao i svakog vjerovatno..znate onaj period kad ste preokupirani nekim obavezama, nekim bezpotrebnim pricama…zbog kojih sami sebe uvalite u probleme i jos gore toliko ucine da se osjecate ocajnim i izmucenim, da se na kraju jednostavno ne…

Nastavi čitanje →

“….Kada sam zaista poceo voljeti Sebe…” Charly Chaplin

Kada sam zaista počeo voljeti sebe shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine. Danas znam da se to zove BITI VJERODOSTOJAN. Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvrijedljivo kada pokušavam da natjeram nekoga da radi ono što…

Nastavi čitanje →

…happiness…freedom..

…nesto cemu svako tezi..nesto sto svi zelimo pronaci..nesto sto ce nas upotpuniti…i uvijek nam nedostaje tako malo…kvaka je u ovom "nesto" …jeste li se ikada zapitali kako ustvari izgleda sreca…kako su drugi ljudi sretni…kako su dostigli tako nesto…jeste li se zapitali jeste li Vi sretni.. ? Eto "nesto" o cemu se neda pricati..bar meni..nemam bas…

Nastavi čitanje →

…situacije..ili nesto slicno tome…

..i tako sam dakle provodila dane jeduci i zadovoljavajuci sebe kuhanjem svakoraznih jela nekad nesto jednostavno…ponekad nesto neobicno…jela sam gdje god bila…na poslu,na ulici,na klupi u parku..ili u prodavnici kupujuci namirnice…najcudnije u svemu tome je sto vas ljudi odmah posmatraju kao ludjaka…valjda je nasa kultura skrenula sa ispravog smjera smatrajuci normalno nenormalnim i obrnuto..ili sam…

Nastavi čitanje →

fooood…

..pa mozda moj zivot i nije tako kaotican nego je svijet oko mene i jedina zamka je ustvari da se vezete za bilo sto u vezi njega…i tako dakle…ironija te uhvati i postanes panicar…zelio bi da mozes rasporediti svoje misli ali jednostavno ne uspjeva….bar je kod mene tako bilo ..ako se nadjes u slicnoj situaciji…

Nastavi čitanje →

…eh ta pitanja…..

..valjda uvijek treba poceti pisati od pocetka…meni to bas i ne ide pa cu ja poceti od nekog svog kraja…znas onaj osjecaj kad zastanes na tren i jednostavno si izgubljen…ne mozes naci smjer…neznas gdje si krenuo…koji ti je cilj…ne stojis vise na zemlji niti si izmedju toga…jednostavno te nema nigdje….i onda pocinje….pitanja,pitanja i jos pitanja….koja…

Nastavi čitanje →